Stravično ubistvo petnaestomjesečnog P.J., za koje se sumnjiči njegov očuh, kao i majka koja nije zaštitila bebu, zločin je koji je šokirao ne samo Crnu Goru već i sve zemlje regiona i šire. Ipak, zločini pred kojima zanijemi čitava država nijesu rijetki u Crnoj Gori. Godinama unazad stupce hronike u crnogorskim medijima popunjavale su vijesti o stravičnim zločinima u kojima su žrtve mučene do smrti, isječene na komade, paljene... Ovakvi zločini nijesu rijetki ni među članovima porodica, a nerijetke žrtve monstruma bila su djeca i stari ljudi.
Zločinci su na najbrutalnije načine ubijali roditelje, silovali i do smrti mučili djecu, pa i bombama raznosili čitave porodice.
Ovakvi zločini, prema riječima kriminologa Velimira Rakočevića, najčešće su počinjeni iz mržnje, osvete ili ljubomore, i svim tim ubicama zajedničko je destruktivno ponašanje.
– U jednom malom broju slučajeva ubistva su izvršile patološki strukturisane osobe. Za gotovo sve ubice člana porodice bilo je karakteristično to što su bile emocionalno nestabilne sa izraženim kognitivnim deficitima uz loše procjenjivanje i prosuđivanje – naveo je Rakočević za „Dan”.
Crnogorska javnost nikada neće zaboraviti Dragišu Ristića, poslednjeg čovjeka koji je „u ime naroda” pogubljen u Crnoj Gori. Ristić je strijeljan 1981. godine zbog zločina koji je počinio 1977. godine u Podgorici. Osuđen je na smrt jer je 1977. godine pokušao da siluje četvorogodišnju Lj.V. Djevojčica se otimala i vrištala, pa ju je monstrum zadavio i, da bi prikrio tragove, zapalio. Sve se desilo u podrumu takozvane G zgrade, Preko Morače, u današnjoj Moskovskoj ulici. Ristić je brzo uhapšen i osuđen na smrt. Čekajući strijeljanje, uspio je da pobjegne iz zatvora. Nakon kratke potjere uhvaćen je i ubrzo poslije toga pogubljen.
Ime Rufina Vujovića takođe će ostati upamćeno po monstruoznim, nezapamćenim ubistvima na ovim prostorima. Ovaj Podgoričanin nedugo pošto je izašao iz zatvora zbog stravičnog ubistva majke, vratio se u ćeliju zbog monstruoznog ubistva penzionera iz Bara. On je osuđen na 15 godina zatvora jer je 24. marta 2002. godine, oko 18 časova, u porodičnoj kući na Starom aerodromu, nakon što mu je majka prigovorila da spava po čitave dana, iz garaže uzeo sjekiru i dva puta je udario u glavu. Rajka Vujović je pala na pod, a Rufin je uzeo kanap i udavio je. Potom joj je vezao noge i ruke, glavu omotao krpom i selotejp trakom, pa je ubacio u zamrzivač. On je zatim pokušao da ukloni tragove zločina, i očistio je tragove krvi, a tepih i ostale krvave stvari zapalio. Tijelo Rajke Vujović bilo je dvadesetak dana u zamrzivaču. Iz zatvora je izašao 2013. godine, a već dvije godine kasnije uhapšen je zbog ubistva penzionisanog carinika Želimira Bokana. Zbog ovog zločina on je osuđen na 40 godina, a njegovi prijatelji Renato Berišić i Anela Koljenšić dobili su po 20 godina robije. I ova likvidacija počinjena je na najpodmukliji način jer su ubice žrtvi nanijele preko 70 uboda oštrim predmetima.
Nažalost, Vujović nije jedini zločinac koji je usmrtio majku. Po istom, stravičnom činu ostao je upamćen i Aleksandar Saveljić, koji je u decembru 2010. godine, zbog netrpeljivih odnosa, ubio majku i sestru u porodičnom stanu u podgoričkom naselju Zabjelo. Ubio ih je kuhinjskim nožem, nanoseći im više uboda u grudi i tijelo. Nakon zločina je pobjegao, ali je ubrzo uhapšen.
Kriminolog Rakočević objasnio je da su najteži zločini na kojima je radio kao službenik Uprave policije teška ubistva izvršena na svirep način.
– Ne mogu iznositi konkretne slučajeve iz pijeteta prema žrtvama i njihovim najbližim, ali generalno mogu reći da su to svi oni slučajevi ubijanja osoba koje su mrcvarene, kojima su odsijecani pojedini djelovi tijela, kojima su zabadani oštri predmeti u tijelo kojima su nanijete teške opekotine, koje su lišene života izazivanjem straha najvećeg intenziteta i sl. U svim slučajevima radilo se o objektivno okrutnim i stravičnim zločinima i u svim slučajevima žrtva je doživljavala surovost zločinca trpljenjem neizmjernih patnji – objasnio je Rakočević.
U „crnoj istoriji” ostala su zapisana i godinama u kojima su se dešavala ubistva u kojima su stradale porodice. Tako, u noći između 2. i 3. januara 2005. godine u mjestu Zelenika kog Herceg Novog Željko Pištinjat ubio je bračni par Mariju (59) i Nikolu Rašo (64). On je dobio 30 godina robije jer je sjekirom prvo ubio Nikolu, a zatim i njegovu suprugu Mariju. Pištinjat je odlučio da ubije ljude kako bi od njih uzeo 3.000 eura, koliko mu je, navodno, bilo potrebno da ponese djevojci u Vojvodini.
Masovna tragedija dogodila se i 2001. godine u Beranama, gdje je u miniranju trospratnice u centru grada stradalo šestoro mladih ljudi. Poginuli su vlasnik Duško Martinović (35), njegov brat Milutin (31), brat od strica Ljubiša (26), radnici u kafiću Biljana Radović (28), Igor Cimeša (20), kao i Srđan Stamenković iz Niša, koji je unio eksploziv u torbi, dok je cijelu situaciju iz jedne ulice osmatrao Zoran Stevančević (34). Dva mjeseca kasnije Stevančević je uhapšen, a policija i tužilaštvo utvrdili su da su on, Stamenković i njihov poznanik iz Bosne Davor Savičić minirali kuću. Zbog šestostrukog ubistva osuđen je Beograđanin Zoran Stevančević. Krivice za to ubistvo oslobođeni su Milovan Đukić i Davor Savičić iz Doboja, kojima se sudilo u odsustvu.
Monstruoznim zločinom u kojem je stradala porodica Roganović počela je i 2006. godina. U noći 31. decembra 2005. Milan Zeković je masakrirao Slavoljuba (41), Slavicu (41) i sinove Željka (12), Srđana (10) i Marka Roganovića u njihovoj kući u Herceg Novom. Neki od dječaka pokušavali su i da pobjegnu, ali ih je monstrum ubijao s leđa prvo pištoljem, dok je imao metaka, a onda je krvavi pir dovršio kuhinjskim nožem.
Tragedija se dogodila i za Božić 2008. godine u bjelopoljskom prigradskom naselju Rakonje. Odmah poslije ponoći, došlo je do tragedije u kojoj je poginuo dječak Filip Marković (14), a njegov brat Nemanja (7) i još troje ljudi je teško ranjeno. Tragediju je izazvao komšija Dejan Obradović, koji je u dom Markovića došao naoružan ručnim bombama kašikarama, dinamitom i kuhinjskim nožem. U dnevnoj sobi svoje porodične kuće na proslavi Božića bili su se vlasnik kuće Aleksandar Marković sa sinovima Filipom, Markom i najmlađim Nemanjom. Tu je bio i Aleksandrov brat i njihova prijateljica Beograda. Praznično raspoloženje prekinuo je komšija Obradović, koji je u kući Markovića aktivirao dvije bombe kašikare.
Teško porodično ubistvo dogodilo se i 2005. godine kada je Vasilije Marković ubio pa zapalio brata od tetke Igora Šljivančanina, u blizini Sutomora. Sud je utvrdio da je kritičnog dana okrivljeni došao kod brata od tetke na posao i ponudio mu da zajedno obave prebacivanje droge, na šta je on i pristao. Njemu je prvostepeno robija bila odrezana na 30 godina, ali je kasnije Vrhovni sud kaznu smanjio na 18 godina zatvora.
Za monstrouozno ubistvo Bugarina Rastislava Cvetkova, koje se dogodilo 2011. godine u Budvi, na 15 godina zatvora osuđen je srpski državljanin Nebojša Savić. U presudi, između ostalog, piše da je Nebojša Savić 22. marta 2011. godine u Budvi sa 25 uboda bajonetom ubio Cvetkova dok je ležao na krevetu: udarcima u grudi, leđa i rame. Navodi se da je potom bonsekom iskomadao tijelo, udove, šake i glavu, koji su narednih dana poliveni benzinom i zapaljeni.
Stravično ubistvo dogodilo se i u noći između 26. i 27. avgusta 2011. godine u Ulici Danila Perovića u Nikšiću, kada je Anto Ždralević na svirep način ubio komšiju Lazara Tripkovića. Vještaci neuropsihijatri su nesumnjivo utvrdili da Ždralević pati od trajnog duševnog oboljenja, te da je u trenutku izvršenja ubistva bio potpuno neuračunljiv. Ždralević je nožem 59 puto izbo po tijelu komšiju kojem je zatim rezao tijelo. Na zidu je iscrtao pentagram i ostavio poruku.M.V.P.
Nezapamćeno da je sestra ubila brata
Porodično nasilje odnijelo je brojne živote u Crnoj Gori. Bilo je slučajeva u kojima je majka lišila života svoje dijete, brat sestru ali da sestra ubije brata nezapamćen je slučaj godinama unazad.
– Statistički posmatrano ubistva, među članovima porodice u Crnoj Gori su manje zastupljena u odnosu na prosjek u regionu i šire. Za ove zločine je karakteristično da se najčešće dešavaju u afektu. Bitno je naglasiti da zločinu prethodi trpljene duži vremenski period, da su konflikti u porodici česti uz dugotrajući emocionalni bol ne samo žrtve već i ubice. U našoj zemlji najčešći učinioci ubistva člana porodice su osobe muškog pola, odnosno slučajevi ubistva žene od strane supruga i ubistvo sina od strane oca i obratno– objasnio je Rakočević.
Starice ubijali zbog 10 eura
Žrtve monstruma nerijetko su bili stari i bespomoćni ljudi koji su do smrti mučeni zbog novca. Tako, 19. maja 2016. godine u Podgorici iz koristoljublja ubijena je Ajša Beriša (78), kojoj su ubice ukrale 10 eura. Zbog ovog zločina osuđeni su Elvir Harizaj na 20 godina zatvora, a Hadži Hasi na 18 godina. U ubistvu Hajrizaju je pomogla okrivljena supruga Bajramša Hoti, koja je osuđena na godinu i sedam mjeseci zatvora, kao i Sefćet Demiri. Tokom razbojništva u Ulcinju je ubijena učiteljica u penziji Stana Božović (67). Za taj zločin terete se ulcinjski cvjećar Goran Đurišić (52) i dva maloljetnika iz Albanije.
Petnjičanin Vesko Agović i Beranac Alen Piljević osuđeni su na 40 godina zatvora, jer su 22. februara 2014. godine napali, opljačkali, pa ubili Meha Agovića u Gornjoj Vrbici. Napadači su presreli Agovića kojeg su na smrt pretukli, nakon čega su od njega oteli 2.400 eura socijalne pomoći koju je raznosio mještanima.
Plavljanka Gordana Dašić takođe je ubijena dok su napadači pljačkali njenu kuću. Ona je zadobila teške porede, a ubice su je i davile tokom razbojništva. Za ovaj zločin sudi se Marku Šoškiću (24) i Aleksandru Konataru (35), koje terete i da su pretukli njenog supruga Vuka.
Usmrtili pa presudili sebi
Među brojnim stravičnim zločinima ne mogu se zaboraviti oni u kojima su roditelji ubijali djecu. Goran Ristić je u maju 2011. godine u podgoričkom naselju Donja Gorica ubio svog 10-godišnjeg sina Janka. Ristić je nakon što je udavio dijete pobjegao u Srbiju, gdje je presudio sebi u porodičnoj kući u Pirotu. Policija je mrtvog dječaka našla ispod kreveta, u dijelu koji služi za odlaganje stvari. Njegova osmogodišnja sestra spavala je u drugoj sobi.
Teška porodična tragedija dogodila se i u novembru 2014. na Cetinju, gdje je policija u naselju Gnjili do pronašla beživotna tijela Dragana Ješovnika (55) i njegove jednogodišnje kćerke. Djevojčica je, kako je pokazao obdukcioni nalaz, zadavljena omčom, dok je on izvršio samoubistvo vješanjem.
Mirsad M. Adžović osuđen je na 14 godina zatvora zbog ubistva sedamnaestogodišnje kćerke Andrijane. Oglašen je krivim jer je 9. maja 2013. godine, nakon kraće svađe, kćerki zadao više udaraca rukama po glavi i tijelu. Kada je pala na pod nastavio je da je udara nogama, a potom je uzeo držalo od lopate i izudarao je do smrti.
Nasilje u porodici završeno smrću dogodilo se i i martu 2014. godine, kada je na Koniku Samir S. Beriša ubio nevjenčanu suprugu, šesnaestogodišnju Dezire Mazarek. Prema navodima presude, Beriša je nešto iza ponoći Deziri nanio 28 udaraca, od kojih je ona trpjela jake bolove i strah jakog intenziteta, od kojih je došlo do naglog poremećaja rada srca, usled čega je preminula.
Silovao, pa zadavio
Nevjericu, ali i strah građana izazvao je i Borivoje Jovanović, koji je osuđen na 40 godina robije zbog silovanja i ubistva Rajke Kaluđerović. On je oglašen krivim jer je 3. oktobra 2011. na svirep način usmrtio Kaluđerovićevu. On je, uz prijetnju nožem, silovao, a potom zadavio ženu.